Separacijska anksioznost

U prvim mjesecima i godinama života dijete prolazi kroz ogroman razvoj, i fizički i psihički, a jedno od razdoblja kroz koja prolaze sva djeca jest takozvana separacijska anksioznost. To može biti vrlo iscrpljujuće razdoblje za roditelje, osobito ako dijete do tada nije bez problema provodilo vrijeme s nekim drugim osim s osobom koja za njega skrbi (najčešće mamom), no to je važan dio djetetova razvoja i trebali bismo mu izići ususret kad god je to moguće. Što je separacijska anksioznost, kada nastupa i kako je prevladati?

Što je separacijska anksioznost

Čim osoba koja skrbi za dijete nestane iz njegova vidokruga (bilo izvan doma ili samo u drugu prostoriju), dijete pomisli da je više nikada neće vidjeti i obuzima ga tjeskoba. Istodobno dijete želi istraživati okolinu (pokretnije je, najčešće već počinje puzati na sve četiri), ali moralo bi se udaljiti od mame i tako upada u unutarnji sukob. Separacijska anksioznost znak je zdravog razvoja i stvaranja čvrste veze između majke i djeteta. No to je zahtjevno razdoblje koje ne treba podcjenjivati. 

Kada nastupa separacijska anksioznost

Od 6. mjeseca dijete razlikuje poznata i nepoznata lica i veže se uz osobu koja za njega skrbi (najčešće majku). Zatim između 7. i 8. mjeseca nastupa separacijska anksioznost, koja u većoj ili manjoj mjeri može potrajati do 3. godine djetetova života ili dolazi u valovima. Može se pojaviti tek oko 18. mjeseca života i oko 2. do 2,5 godine djetetova života. Može se javiti i nakon neke veće stresne situacije, primjerice polaska u jaslice/dječju skupinu, rođenja brata ili sestre ili preseljenja u novi stan/kuću. Iznimka nisu ni djeca kod koje separacijska anksioznost traje i nakon polaska u vrtić ili školu.

Manifestacije separacijske anksioznosti

Nije samo plač znak da dijete prolazi kroz separacijsku anksioznost. Moguće manifestacije su:

• histeričan plač pri odlasku majke,
• strah od stranaca,
• nesposobnost da zaspi bez mame,
• česta noćna buđenja ili noćne more,
• mokrenje u krevet,
• strah od mraka,
• izljevi bijesa,
• nedostatak apetita,
• dijete se želi stalno nositi i skriva se iza majke.

Kako prevladati separacijsku anksioznost 

Potrebno je djetetu posvetiti vrijeme, ljubav, razumijevanje i, prije svega, kontakt kako bi se tjeskoba ublažila i postupno nestala. 

• Postupno početi vježbati odvajanje, ostaviti dijete na čuvanje, primjerice baki, i to kratko; na početku je dovoljna i pola sata.
• Igrati se skrivača – primjerice sakriti lice rukama i provirivati.
• Uvijek se s djetetom pozdraviti i reći mu kamo idete i kada se vraćate, a zatim to i ispoštovati.
• Stvoriti s djetetom ritual odlaska.
• Dijete bi trebalo provoditi odvajanje na mjestu koje poznaje i gdje se osjeća sigurno.
• Ne ostavljati dijete kada je bolesno ili gladno.
• S djetetom često izlaziti među ljude, kako bi znalo da postoje i drugi nepoznati ljudi i da ih se ne mora bojati.  
• Ne požurivati dijete, svakome treba različito dugo vremena za promjenu.
• Važno je da i roditelj bude spreman na odvajanje. Djeca osjete svaku nesigurnost i odmah na nju reagiraju. 

Neki roditelji primijete izrazitu separacijsku anksioznost, neki nikakvu. Vrlo ovisi o djetetovu temperamentu i njegovoj privrženosti osobi koja za njega skrbi, stoga djecu u tome nije moguće uspoređivati. Vrlo je važno dijete ni na koji način ne koriti zbog njegova ponašanja, ne ostavljati ga da se samo isplače, nego ga podržati i dati mu dovoljno vremena da kroz separacijsku anksioznost prođe onako kako mu treba. 

Zahvaljujući današnjoj informiranosti roditelja ovo se razdoblje može proći bez nerealnih očekivanja i prilično mirno. Ako ipak bude burnije i fizički iscrpljujuće, znajte da ćete se za nekoliko mjeseci na to već prisjećati s ljubavlju, kako se vaše malo dijete lijepilo za vas i trebalo samo vrijeme i vaš zagrljaj.