Od stajanja k prvim koracima s Editom Knotkovou

U posljednjem dijelu serijala razgovarali smo o tome koliko zahtjevne stvari naše bebice - sada već mala djeca, moraju savladati tijekom trećeg trimenona. U ovoj dobi tempo razvoja svakog djeteta već je prilično individualan. Kretanje u prostoru i u vertikalnom položaju dosta ovisi i o naravi samog djeteta.

Naša model-bebica je dakle idealnih deset mjeseci. Zna puzati na sve četiri, sjediti u kosom i slobodnom sjedu te dopuzati do nekog stolića ili prepreke, na koju će se osloniti rukama i podići se u stojeći položaj. Postupno će naučiti ne samo stajati, nego i prenositi težinu s noge na nogu te obilaziti namještaj. Faza obilaska namještaja za našu je bebicu vrlo važna, mora znati obilaziti na obje strane. To je temelj za buduće funkcije ravnoteže i balansa. Ako vaše dijete obilazi namještaj i nikako da krene u prostor, nemojte klonuti duhom. Prosječno trajanje obilaska namještaja iznosi oko četiri mjeseca i može se individualno razlikovati. Malu djecu ne vodimo za ruke, i to čak ni ako to sama traže. Ako negdje trebaju doći, za njih je bolje da se iz stojećeg položaja vrate na sve četiri, dopuzaju kamo trebaju i ondje se ponovno usprave. Vođenje za obje ili jednu ruku mijenja djetetu težište. Potiče ga na hodanje više na prstima, s trbuhom izbačenim prema naprijed, sa leđima više u pregibu. U budućnosti bi takav položaj tijela mogao dovesti do nimalo bezazlenih problema, primjerice s koljenima ili leđima. Vođenje za jednu ruku pak potiče dijete na asimetriju.

Trudite se dijete ne pretjerano štititi i ne hvatati ga. Dijete se mora naučiti sigurno padati, a za sigurnu visinu pada općenito se smatra visina djeteta. S djetetom možete vježbati padove na ručice kako bi se samo znalo spasiti. Ako vaše dijete pada unatrag na glavu, potražite fizioterapeuta - sigurno će otkriti zašto mu se to događa. Dijete koje roditelji previše štite nema motivaciju samo naučiti sigurnu strategiju pada. Jednako su tako nepotrebne i potencijalno opasne različite mekane kacigice i ruksaci za leđa. Dijete se neće bojati pasti na glavu, a rizik od ozljede ovim je pomagalom relativno povećan.

Prve cipelice također su velika tema. Dječje stopalo se još razvija i osim toga što služi za hodanje, za dijete je i vrlo važan senzorni organ. Djetetom stopalom otkriva kakvu podlogu ima pod tabanom i tako uči učvrstiti ne samo gležnjeve, nego i cijelo tijelo. Položaj ljudskog tijela drukčiji je ako se hoda po plaži ili po kamenju. I sve to mora naučiti i živčani sustav. Općenito se može reći da je za zdravo stopalo prikladna prva cipelica koja će stopalo zaštititi, ali ne i ograničiti. Mora biti što mekša i dovoljno prostrana. Ako imate sreće i dijete počinje hodati ljeti, trudite se što više ga ostavljati bosonogo. Ako je potrebno zaštititi stopalo, dovoljni su kožni ili softshell mokasinići. Djetetu ne bi trebala trebati cipela dok nije iskusni hodač - to znači pola godine sigurnog hoda. Nepravilno odabrana cipela može ne samo utjecati na obrazac hoda, nego i dovesti do spoticanja i češćih padova djeteta. Vrlo je korisno stimulirati nezrelo stopalo različitim podlogama i djeci postavljati razne jednostavne preprečne staze. U kući su korisne senzomotoričke podloge i tepisi, penjalice i daske tipa Piklerin trokut. Vani je za nas cijeli svijet igralište. Drukčiji dojam stopalu daje rubnjak, drukčiji sitni šljunak, a drukčiji blato. I sve to stopalo mora upoznati i naučiti prema tome reagirati.

Moje dijete ima krive gležnjeve, petice ili koljena - što s tim?

Određena blaga valgoznost petica kod male djece je normalna i ne treba je liječiti - stanje će se s vremenom samo ispraviti. Općenito se kod nezrelog hoda susrećemo s mnogo nesavršenosti koje mogu privući našu pozornost. Najčešće se susrećemo s propalim gležnjevima prema unutra, hodanjem na prstima, koljenima u X ili u O. Ako je to prisutno tijekom nezrelog hoda i dijete nema nikakav drugi motorički problem, možemo mu dati vremena da usavrši hod. Ako problem i dalje traje i nakon pola godine od početka hoda ili nismo sigurni da je hod našeg djeteta još unutar normale, preventivnim posjetom fizioterapeutu nećemo ništa pogriješiti.