Zašto ne koristiti hodalicu za prve korake

Hodalica je na našem tržištu u nebrojenim količinama i mnogi se roditelji, nažalost, ni ne zaustave na pomisli da bi njihovu bebu mogla više ozlijediti nego pomoći joj s prvim koracima. Zašto hodalice ne preporučujemo kao prikladnu pomagala za djecu?

Što je hodalica?

To je pomagalo koje bi, prema proizvođačima, trebalo pomoći djetetu pri hodanju. Dijete bi se uz njezinu pomoć trebalo naučiti hodati, i to još ranije nego bez hodalice. Danas su na tržištu i takozvane multifunkcionalne hodalice. Dakle, osim “podrške” pri hodanju, mogu se koristiti i kao hranilice ili kao igraće ploče s raznim aktivnostima. S marketinške strane to izgleda kao sjajna stvar, ali na kraju dijete neće znati što s tim treba raditi i bit će mu zbunjujuće. Idealno je uvijek imati pomagalo za konkretnu aktivnost, kako bi se dijete moglo vježbati i usredotočiti samo na tu jednu radnju.

Zašto onda ne koristiti hodalicu?

Jednostavno zato što djetetu neće pomoći da ranije prohoda. Da bi dijete savladalo samostalno hodanje, potrebno je da su mu ojačani svi potrebni mišići u tijelu. A upravo hodalica tome uopće ne pomaže. Dijete u njoj, naprotiv, ne aktivira te mišiće i preopterećuje druge. Nadalje, postoji rizik da će dijete imati poteškoće s razvojem kukova, jer položaj nožica u hodalici nije ispravan.

Vaši roditelji ili prijatelji mogu vam argumentirati da su i sami koristili hodalicu i da se to ni na koji loš način nije odrazilo na tijelo. Nažalost, to se može pokazati tek nakon nekoliko godina i nitko to više neće pripisivati hodalici. Mogu se, naime, pojaviti poteškoće s bolovima u leđima, migrenama ili čak ravnim stopalima. 

Što koristiti umjesto hodalice?

Ništa. Dijete će to jednostavno samo shvatiti. Ni vođenje za ruke ne bi trebalo biti prečesto, jer to neće ubrzati razvoj. Od rođenja se bebe uče oponašanjem i po prirodi su znatiželjne, pa žele napredovati i upoznavati nove stvari, nove pokrete, žele naučiti ono što znaju roditelji. Počinju podizanjem glavice, prvim uspravljanjem, drugim uspravljanjem itd., sve dok ne uspiju stati na oba stopala. Zatim žele dosegnuti predmete oko sebe, pa počinju obilaziti namještaj. Time ponovno jačaju sve potrebne mišiće i tek kada budu sigurne, krenut će bez pridržavanja. Kod svakog djeteta to traje različito dugo i ne bismo ih trebali požurivati. Sve ima svoje vrijeme, neka djeca počnu samostalno hodati već prije prvog rođendana, druga se odluče tek s godinu i pol. I jedno i drugo je u redu. 

Možete zavidjeti susjedi preko puta što njezin Jozo već odavno hoda, a vaša Anica jedva puže na sve četiri. Ako Anica ipak pravilno i postupno prolazi psihomotorni razvoj, onda je to u redu i treba joj više vremena da se uspravi i krene s prvim koracima. Moguće je da Jozo neće govoriti ni s tri godine, dok će Anica već odavno trčati i sama znati recitirati brojalice. 

Nemojte si zato previše razbijati glavu i dajte tomu vremena. A ako vam netko bude nudio hodalicu, bilo kao dar ili će vam je htjeti ustupiti nakon svoje djece, onda je s osmijehom odbijte. I ako već hodalicu imate, pošaljite je dalje.