Zašto dijete ne treba mnogo igračaka

Kupovanje igračaka postalo je trend posljednje vrijeme. Danas se igračke ne daruju samo za važne dane kao što su rođendani, imendani ili Božić, nego i za Dan djece, Uskrs, svetog Nikolu, za svjedodžbu, za posjet zubaru ili tek tako. A kad već idete kod prijateljice u posjet, red je ipak ponijeti i nešto njezinu djetetu pa donesete sitnicu koja sigurno neće smetati. No takvih jeftinih igračaka, koje se u roku od tjedan dana razbiju, dijete odjednom ima toliko da ne zna što bi s njima. Djeci ovaj način davanja ljubavi uopće ne koristi, a mnogi bi radije cijenili vrijeme provedeno s roditeljima kod kuće, u prirodi, na izletu, uz kućanske aktivnosti, jednostavno zajedno i svjesno. Kako je onda s tom količinom igračaka i zašto djeci nisu potrebne pune sobice igračaka?

Kaos i stres

Velika količina igračaka vodi djecu u kaos i ona su tada više pod stresom i ne znaju se s njima igrati. Uglavnom ih samo razbaca oko sebe ili poslažu jednu pokraj druge kako bi barem nakratko imali kontrolu nad njima. Zatim ih ne žele pospremati, jer osjećaju da je to iznad njihovih mogućnosti. Radije bježe tabletu i televiziji, kako ne bi morale rješavati kaos koji imaju u stvarnom životu. 

Ometaju i smetaju u igri

Prevelik broj igračaka djeci otežava koncentraciju na igru. Uzimaju jednu igračku za drugom i ne igraju se s njima dovoljno dugo da bi se potpuno uronili u igru, što je velika šteta. Istodobno se igračke vuku posvuda po sobi ili čak po cijelom stanu/kući pa djeca nemaju mogućnost slobodnog kretanja, jednostavno ih to paralizira i na kraju im je dosadno.

Djeca su manje kreativna

Mnoge igračke djeci oduzimaju kreativnost, prirodnu sposobnost da s igračkama osmišljavaju zanimljive aktivnosti. Istodobno im onemogućuju otkrivanje drugih aktivnosti kao što su, primjerice, čitanje i listanje knjiga, crtanje, pisanje itd. 

Nedostaje odnos prema igrački

Ako dijete ima više igračaka nego što je poželjno, neće razviti nikakav odnos prema njima i manje će ih cijeniti. Čim se igračka razbije ili izgubi, traži novu. Jednostavno je doživljava kao potrošnu robu. 

Najbolje igračke su one koje nisu igračke

Naročito kod male djece, koja istražuju svijet svim osjetilima, možemo primijetiti da ih igračke baš i ne zanimaju i da se radije igraju stvarima koje inače imamo u kućanstvu. Bilo da je riječ o toaletnom papiru, ladici s čarapama ili metli i lopatici, to djecu jednostavno zabavlja mnogo više od raznih svjetlećih i glazbenih igračaka. Osim toga uče oponašanjem, pa žele raditi isto što i mi. Ako upravo metemo, brišemo ili kuhamo, žele i oni to raditi, a nama je to najbolje vrijeme da djecu uključimo. Da, neće biti potpuno savršeno i oko djeteta će vjerojatno biti više nereda, ali dijete će biti sretno i s vremenom će se u toj aktivnosti usavršavati. 

Koliko je igračaka taman

S manje igračaka dijete će izgraditi dublji odnos, a što su jednostavnije (neinteraktivne), to će više potaknuti njegovu maštu. Koja je onda dovoljna količina? Ako djeci uzmete, primjerice, trećinu ili čak polovicu igračaka, a oni to ni ne primijete, to znači da ih imaju previše. Ako im ne smetaju slomljene igračke niti to što su prema nekim igračkama agresivni, onda ih i dalje imaju previše. U slučaju da ne znate što djetetu kupiti za rođendan, što bi ga razveselilo, za čime žudi, onda doista ima previše igračaka i bilo bi dobro smanjiti njihov broj. 

Prema američkom stručnjaku za odgoj Kim John Paynu idealna količina je ona toliko da dijete sve igračke može pospremiti u pet minuta, dakle otprilike deset do dvadeset igračaka. 

Redovito razvrstavanje igračaka koristit će djeci

Djetetu će mnogo pomoći ako budete igračke redovito razvrstavali, skrivali i mijenjali, tako da ih ima na oku samo onoliko koliko se s njima može igrati. Slomljene igračke odmah bacite i takve radije ni ne kupujte. Igračke s kojima se dijete već dugo ne igra možete darovati, bolje prodati na buvljaku ili prepustiti mlađem bratu ili sestri. Ako kod kuće imate prostora, neke igračke možete samo sakriti i nakon nekoliko tjedana ili mjeseci ponovno ih vratiti djetetu, a sakriti druge. Izgledat će kao da dijete ima nove igračke i rado će se igrati s njima, umjesto da mu pola godine smetaju u sobi. 

Kako dalje?

Obavijestite sve u svojoj obitelji da ne želite imati toliko igračaka kod kuće i ako budu htjeli kupiti nešto vašoj djeci, neka se prije toga posavjetuju s vama, a mogu se i udružiti za neku skuplju, ali kvalitetniju igračku koja će trajati i koju će se nakon nekoliko godina moći proslijediti drugoj djeci. Ili možete olakšati kupovanje igračaka otvaranjem bankovnog računa na koji mogu vašoj djeci uplaćivati novac, a vi im za to možete kupovati potrebne stvari kao što su odjeća, cipele, platiti tečaj plivanja, satove tenisa ili izlet ili odmor, što će djeca cijeniti mnogo više nego četrdeseti autić ili tridesetog plišanca. 

Naši roditelji i bake i djedovi nisu imali lagan život, općenito su imali vrlo malo stvari, a igračke koje su željeli uglavnom nisu ni dobili ili su na njih čekali dugi niz godina. Danas, nažalost, imamo svega previše i to također nije dobro. Važno je toga biti svjestan i iskoračiti iz tog ustaljenog kruga te stvoriti vlastita pravila, vidjet ćete da će se vam kod kuće lakše disati i da će djeca biti zadovoljnija. Držimo palčeve.