Zašto dijete ne želi spavati u krevetiću

Uspavljivanje djece velika je tema za mnoge roditelje. Ima djece koju je dovoljno položiti u krevetić, pustiti im iznad glave vrtuljak s melodijama, staviti im dudu u usta, otići i oni sami zaspu. No mnogo je više djece kojoj to ide drukčije, treba im više vremena, više kontakta i jednostavno se ne slažu s dječjim krevetićem. Koji su razlozi zbog kojih djeca ne žele spavati u krevetiću i što s tim učiniti?

Mogući razlozi i kako ih riješiti

• Refluks - bebe s refluksom radije spavaju u uspravnom položaju, kada ih roditelj drži na ramenu, a čim ih položi u krevetić, odmah se probude. Nažalost, im ovaj položaj izaziva refluks, što im je neugodno. Danju se to može riješiti nošenjem u marami/nosiljci. Za noćni san pomoći će podešavanje nagiba krevetića tako da glava bude više od nogu. Ali opet ne previše, da beba ne klizi prema dolje u krevetiću. Madrac je moguće podložiti knjigama ili posebnim klinom.
• Problem s vratnom kralježnicom - pri porodu je moglo doći do blokade na vratnoj kralježnici pa bebe tada imaju poteškoća mirno ležati na ravnom; najradije su u naručju roditelja ili u marami/nosiljci. U tom je slučaju idealno posjetiti fizioterapeuta ili osteodinamiku, eventualno i kraniosakralnu terapiju te ukloniti blokadu. 
• Separacijska anksioznost - djeca oko 8.-12. mjeseca imaju takozvanu separacijsku anksioznost, kada ne mogu podnijeti odvajanje od mame, bilo danju u budnom stanju ili pri večernjem uspavljivanju. Separacijska anksioznost može se pojaviti i kasnije, u dobi od 1,5-2,5 godine. U tom razdoblju možete isprobavati i vježbati samo kratka odvajanja, pri kojima će dijete znati da ćete se opet vratiti (odlazak na wc, u susjednu prostoriju, igra skrivača itd.) Za spavanje je dobro pričekati uz dijete dok ne zaspi, možete ga uspavljivati u velikom krevetu, a zatim prenijeti ili ga privremeno uzeti k sebi u krevet i spavati svi zajedno. 
• Negativne emocije povezane s krevetićem - dijete se može noću buditi, primjerice zbog noćnih strahova ili može imati ružne snove pa mu možda nije ugodno biti samo u krevetiću. Tu će sigurno pomoći zajedničko spavanje, bilo u velikom krevetu ili s prislonjenim krevetićem bez bočne stranice uz veliki krevet.
• Rastući zubići - za djecu je udobnije spavati u uspravnom položaju jer ih zubići manje bole. Tijekom rasta zubića djeca najradije zaspu u naručju s glavom na ramenu, u marami ili u nosiljci. Za zubiće možete isprobati različite gelove ili homeopatiju, masažu desni, rashladne grickalice, češće dojenje. Za noćni san pomoći će zajedničko spavanje, zahvaljujući kojem dijete brže zaspi, iako će se češće buditi. 

Zajedničko spavanje

Ako dijete ne muči neki fizički problem zbog kojeg ne želi biti odloženo u krevetić, onda je najbolje rješenje za sve zajedničko spavanje. To je najprirodnija stvar, koju mi, kao jedini sisavci, odbacujemo. 

Mnogi se roditelji boje da će zgnječiti svoje dijete, ali to se zahvaljujući roditeljskim instinktima neće dogoditi. Možda vam prvih nekoliko noći neće biti sasvim ugodno spavati jer ćete i dalje tražiti prikladan položaj za spavanje, ali vidjet ćete da će vam zajedno ići. 

Zajedničko spavanje ima mnogo prednosti, primjerice ugodnije noćno dojenje, dijete se usklađuje s majčinim disanjem i ne zaboravlja disati (prevencija SIDS-a), mama se uglavnom potpuno ne probudi pa stoga ima kvalitetniji san. 

Ako vas zajedničko spavanje privlači, nabavite veći krevet da svi stanu u njega i na njega postavite ograde, zahvaljujući kojima će vaše dijete biti sigurno, a vi ćete moći mirno spavati. Ili prislonite krevetić bez bočne stranice uz svoj krevet i kad god vas dijete bude trebalo, bez problema i brzo će doći do vas.

Kada ne želite spavati zajedno u jednom krevetu

Neki roditelji nisu ljubitelji zajedničkog spavanja, imaju lagan san i trebaju svoj prostor, boje se da više neće moći izvući dijete iz kreveta (paradoksalno, tada starija djeca odlaze k roditeljima u krevet jer im nedostaje taj kontakt) itd. Što dakle možete isprobati:

• Stavljajte dijete na spavanje u krevetić i danju, kako bi se tamo igralo i osjećalo sigurno.
• Krevetić neka bude u spavaćoj sobi ili prislonjen bez bočne stranice uz bračni krevet kako se dijete ne bi osjećalo usamljeno. To je doduše zajedničko spavanje, ali ne narušava prostor bračnog kreveta. 
• Za veću djecu možete kupiti veći krevet i prisloniti ga uz bračni ili ga ostaviti malo dalje, tako da roditelj i dijete mogu dosegnuti jedno drugo i po potrebi se mogu uhvatiti za ruku. 

Najvažnije je postupno pokušavati prijelaz, ne forsirati i, ako ne ide, jednostavno to prihvatiti, jer to često najviše pomaže i promjene će početi same od sebe. Djeca, naime, osjećaju da su roditelji napeti, nervozni i tada ih ne žele pustiti da odu od njih. 

Uživajte u zajedničkim trenucima, iako se može činiti da to nikada neće završiti, vjerujte da će svako dijete sazreti za osamostaljivanje i da ćete se zajedničkog uspavljivanja i maženja u krevetu s ljubavlju prisjećati.