(Ne)zajedničko spavanje

Prednosti i nedostaci zajedničkog spavanja

Zajedničko spavanje s djecom velika je tema. Ima roditelja koji ga preferiraju i roditelja koji ga ni pod koju cijenu ne mogu zamisliti, jer bi beba, po pravilu, trebala spavati u svom krevetiću, a ponekad i u svojoj sobi. Ni jedno ni drugo nije pogrešno, uvijek je riječ o stavu roditelja, o tome što im je bliže i također o tome kako to odgovara samoj bebi.

Kad pogledamo zemlje Južne Amerike, Afrike i Azije, tamo je zajedničko spavanje norma, baš kao i nošenje djece u marami. Za te je kulture to prirodno, a naprotiv, naš način odvajanja djece u krevetiće i kolica može im djelovati besmisleno. 

I kod nas su nekoć roditelji spavali s djecom u istom krevetu, no kad je 50-ih godina 20. stoljeća izašao priručnik jedne liječnice koji je opisivao najnovija saznanja iz područja odgoja djece, većina novopečenih mama slijedila ga je jer je poštovala autoritet i ipak je htjela odgajati svoje dijete prema najmodernijim trendovima. Nažalost nije bilo interneta, pa nije bilo moguće potražiti različite izvore i procijeniti što je za bebu bolje.

Zahvaljujući informacijama koje danas imamo, možemo se slobodno odlučiti kojim ćemo se odgojnim smjerom kretati i hoćemo li se odlučiti za zajedničko spavanje, bilo zato što to tako osjećamo ili zato što ćemo se zahvaljujući njemu bolje naspavati.

Na početku roditelji imaju strah da će zgnječiti bebu, što je razumljivo. No kad shvatimo da mnogi ljudi noću u krevetu imaju mačke i pse, a ipak ih ne zgnječe, zašto bi onda zgnječili baš bebu koja se može vrlo glasno javiti. 

Prednosti zajedničkog spavanja 

Jasna prednost broj jedan je lakše noćno dojenje (tzv. koospavanje), zahvaljujući kojem se ni mama ni beba potpuno ne probude i mogu vrlo brzo nastaviti prethodni san. Pomaže i u slučaju da žena na početku ima poteškoća s dojenjem. Kontakt s bebom potiče proizvodnju majčinog mlijeka, a noću ga se dodatno stvara najviše, pa je zajedničko spavanje idealno za poticanje laktacije.

S tim je povezano i bolje i kvalitetnije spavanje, zahvaljujući kojem su roditelji manje umorni, a i beba noću manje plače jer su njezine potrebe mnogo brže zadovoljene.

Zahvaljujući blizini mame i bebe, beba se lijepo usklađuje s maminim disanjem i tako ne zaboravlja redovito disati, što ima pozitivan utjecaj na SIDS. Stoga nije potreban nikakav monitor disanja, koji stoji poprilično novca i ne oglašava se uvijek opravdano. 

Mnogi roditelji misle da, ako im se beba često noću budi, sigurno je gladna. No to ne mora uvijek biti tako. Bebama je često potrebno uvjeravanje da je mama u blizini, pa se zato probude. Ponekad ih probudi vlastito pomicanje i trebaju pomoć pri ponovnom uspavljivanju. Često se bude kad tijekom dana uče nove motoričke vještine kao što su okretanje na trbuh, odgurivanje na koljenima, puzanje, stajanje ili hodanje. Zahvaljujući blizini mame, beba se brzo smiri i ponovno zaspi.

Djeca koja od malih nogu spavaju sa svojim roditeljima, prema maminskim raspravama, ranije postaju samostalnija jer zadovolje potrebu za kontaktom i kasnije je više ne traže u tolikoj mjeri.

Nedostaci zajedničkog spavanja

Neke bebe trebaju svoj vlastiti prostor i tijekom noći može se dogoditi da se međusobno bude s roditeljima, pa se onda nitko ne naspava. Treba isprobati hoće li se dijete buditi ovako i u krevetiću ili i kad spava s roditeljima te prema tome odlučiti je li zajedničko spavanje prava stvar.

Širenje po krevetu može biti zahtjevno za obje strane. Ponekad se bebe toliko rašire da time čak probude roditelje, odnosno putuju po krevetu, pa je zbog njihove sigurnosti potrebno nabaviti ograde za krevet kako bi se spriječio noćni pad.

Zajedničko spavanje možda neće odgovarati tatama koji se trebaju odmoriti za sljedeći dan na poslu, pa često radije spavaju u drugoj prostoriji. 

U slučaju da je jedan od roditelja pod utjecajem alkohola (vjerojatnije će to biti tata koji ponekad ode s prijateljima na pivo), zajedničko spavanje se ne preporučuje, jer je takav san potpuno drukčiji nego inače i može biti problem probuditi roditelja kad ga dijete noću treba.

Najvažnije je da su svi zadovoljni

Ako vam ideja zajedničkog spavanja nije strana, onda nema ničeg jednostavnijeg nego da ga isprobate. Ako vama i vašoj bebi odgovara odvojeno spavanje, i to je u redu i nema što dalje raspravljati. San djece tijekom prvih nekoliko godina stalno se mijenja, pa to što se sada ne osjećate spremnima za zajedničko spavanje s malom bebom ne znači da za nekoliko mjeseci nećete zadovoljno drijemati jedno pokraj drugoga. Također se može dogoditi da s drugim djetetom bude potpuno drukčije. Svaka mama radi najbolje što zna, zato budimo jedni uz druge i poštujmo se, čak i ako svaka od nas drukčije prolazi kroz spavanje s bebom.