Kako učiti djecu samostalnosti pri polasku u vrtić

Autorica članka: Iveta Bartošová

Djeca su po prirodi znatiželjna i imaju želju učiti nove stvari od rođenja. Kako rastu, postupno uče ovladavati svojim tijelom, najprije svojom grubom motorikom (hodanje, skakanje po jednoj nozi, vožnja bicikla itd.), a kasnije i finom motorikom (lijepljenje naljepnica, rezanje papira, vezanje vezica itd.). Dobro je kada prije polaska u vrtić uspiju biti samostalna u samoposluživanju, dakle u odijevanju, pranju ruku, korištenju zahoda ili noše, pijenju iz šalice/čaše te korištenju pribora za jelo, kako bi mogla jesti. Kako dakle na to utjecati da dijete bude samostalnije? 

Pripremljeno okruženje

Idealna pretpostavka je takozvano pripremljeno okruženje. Pojam potječe iz Montessori pedagogije i znači da je okruženje u kojem se dijete kreće (najčešće kod kuće) za njega pripremljeno tako da može samostalno obavljati razne zadatke. Primjerice, oprati ruke (ima stolić uz umivaonik), uzeti odjeću iz ormara (nalazi se na visini do koje može dohvatiti), može objesiti jaknu na kukicu jer je i ona na visini do koje može dohvatiti itd. U takvom se okruženju dijete osjeća dobro, može mnogo toga učiniti samo, pa nije frustrirano što mora čekati dok vi ne budete imali vremena i slobodnije ruke te mu ništa ne morate zabranjivati niti ga ostavljati da čeka. U vrtiću će se onda lako snaći, jer je ondje sve prilagođeno djeci. 

Ja sam/a

Čim dijete počne govoriti ja sam/a, to je sjajna prilika da ga pustite da radi bilo koje aktivnosti za koje se samo zainteresira. Najviše se dijete za sve zanima oko 18. mjeseca života. Nastojte dijete ne ispravljati i ako ne radi baš nešto što je opasno ili što bi napravilo veći nered nego što ste spremni podnijeti, onda ga pustite da ponavlja aktivnost. Naime, nije mu cilj nešto dovršiti, nego uči ponavljanjem. Ako dakle pomete mrvice s poda pa ih opet tamo prospe i ponovno pometete, tada upravo usvaja tu aktivnost. Stoga je odlično da pustite dijete da ponavlja koliko mu treba i ako posao nije obavilo prema vašim očekivanjima, svejedno ga pohvalite za njegovu hrabrost da uči nove stvari. Vidjet ćete da će nakon nekog vremena već biti sigurnije u te aktivnosti i doista će vam pomagati u njima. Ako tu razvojnu fazu niste podržavali u djeci, onda prije polaska u vrtić mogu bojkotirati bilo kakav vaš pokušaj osamostaljivanja u samoposluživanju. Trebat će im zato dulje vrijeme prije nego ponovno počnu surađivati s vama. 

Vježba čini majstora

Niti mi odrasli ne uspijevamo nove stvari savladati odmah prvi put, a kamoli mala djeca, njima je ponavljanje potrebno mnogo više. Ako dakle želite da se dijete osamostali, primjerice u odijevanju, treba mu svaki dan davati prilike za vježbu i usavršavanje. Ako uspije obući majicu, ali je obučena naopako ili stavi kapu pa je slika straga, pustite to i pohvalite ga što je uspjelo. Kasnije ili sljedeći dan opet će biti prilika za usavršavanje. Naime, ako sve radite umjesto djeteta, može doći do frustracije kod djeteta jer se ono u vrtiću, primjerice, neće znati samo najesti, dok druga djeca hoće. 

Igra da ne bude dosadno

Nekoj djeci je potrebno da sve bude u obliku igre, i odijevanje, i vezanje vezica, kao i češljanje i obuvanje. Te su im aktivnosti dosadne i uopće se njima ne žele baviti, iako su potrebne. Možete se zato igrati, primjerice, modne revije i isprobavati oblačiti razne komade iz ormara. Prilikom pijenja iz šalice možete svaki put nazdraviti i poželjeti zdravicu, to djecu jako zabavlja. Ili, primjerice, u svaku cipelu zalijepiti polovicu slike i pokazati djetetu da su cipele spremne za obuvanje kada ih stavi jednu uz drugu i vidi cijelu sliku. Sve što vam padne na pamet i što će dijete veseliti, iskoristite za razvoj samostalnosti. 

Vrtić može motivirati

Natjecateljski raspoloženija djeca mogu biti motivirana vrtićkim okruženjem, odnosno kod kuće im se ne da raditi ništa samostalno, ali kad u vrtiću vide drugu djecu koja mnogo toga uspijevaju sama, i ona to žele znati. Odjednom imaju golemu motivaciju pokazati da i ona to mogu bez pomoći. Čim se dijete vrati iz vrtića i kaže da si i ono može obući majicu kao Maruška, pohvalite ga, samo mu je trebalo vremena da do toga dođe samo, bez pritiska s roditeljske strane. 

Ukratko

Djeca od rođenja imaju želju učiti i na vama je samo kakve ćete im prikladne prilike za to pružiti. Idealno mjesto za učenje je pripremljeno okruženje u kojem se dijete osjeća sigurno i može mnogo toga učiniti samo (primjerice pranje ruku zahvaljujući stoliću ili vješanje jakne na kukicu koja je djetetu u visini ramena). Istodobno je vrlo važno omogućiti vježbanje jer se dijete zahvaljujući ponavljanju najbolje uči onome što mu je potrebno. Nekoj djeci su kod dosadnijih aktivnosti (odijevanje, češljanje, vezanje cipela) potrebni učenje kroz igru, a tu je sve na vašoj mašti, jer vi najbolje poznajete svoje dijete i možete procijeniti što će na njega djelovati. Natjecateljskijoj djeci dobro će doći ako vide drugu djecu u vrtiću kako se uspijevaju sama obući, obuti, jesti itd. To im može biti sjajna motivacija da i sama sve to nauče i sustignu ostale. 

Kakvo je bilo vaše osamostaljivanje? Imate li kod kuće više onih koji bojkotiraju ili znatiželjno dijete?