Dula

Porođajna doula

DOULA. Tu je za nas kad nam treba i podržava nas. Današnja epizoda naše serije M15M bit će posvećena radu dula. A koga drugoga bismo trebali intervjuirati nego stručnjaka iz tog područja! Doula Míla Kastner Martínková otkrila nam je kako je biti doula i svoja iskustva iz rodilišta. 

Koja je konkretno uloga doule na porodu i zašto bi buduća mama trebala poželjeti doulu uz sebe na porodu?

Suradnja doule i žene uvijek počinje već u trudnoći. Doula se idealno s oba buduća roditelja priprema za porod i razdoblje nakon poroda. Na porodu doula potom podržava ženu i partnera tijekom cijelog trajanja poroda. Ona prati roditelje kroz cijeli proces poroda. Doula objašnjava što se događa i što će se događati, što je roditeljima često jako važno i umirujuće. Doula razumije porođajni proces i prepoznaje koliko je važna dobrobit rađajuće žene. I psihička i fizička. Budući da doula poznaje ženu bolje nego osoblje rodilišta, njezina je skrb bolje prilagođena željama i potrebama žene, a žena je i pozitivno prihvaća.

 

Kako suradnja s doulom izgleda? Susrećete li se s budućom mamom još u trudnoći kako biste saslušali sve njezine porođajne i postporođajne želje? 

U idealnom slučaju sa ženom se susrećemo već u prvoj polovici trudnoće, kada općenito prolazimo kroz njezine želje i predodžbe te dogovaramo oblik suradnje. Slijede daljnji susreti, na kojima je obično prisutna i osobna pratnja žene (partner/partnerica), i gdje se pripremamo za tijek poroda, ali i za dojenje i brigu o bebici.

 

Kako ste postali doula, što vas je na to potaknulo?

U rad dulle doveli su me moji porodi. Iza sebe imam ukupno tri, a nakon prva dva imala sam potrebu bolje razumjeti cijelu situaciju oko poroda i biti sposobna aktivno joj ići ususret. Shvatila sam da je moja predodžba da će liječnici sve riješiti bila pogrešna i da je apsolutno presudno kako ću se ja sama postaviti prema svemu.

 

Koliko dugo traje tečaj porođajne dulle i koliko je zahtjevan?

Pohađala sam tečaj pri Češkoj udruzi dula. Predavaonički dio tečaja traje jednu godinu. Nakon toga slijedi supervizirana praksa pod vodstvom iskusne doule konzultantice, koja završava certifikacijskim ispitom. To obično traje još otprilike jednu godinu.

Tečaj se održava vikendom, pa ga je moguće pohađati i ako je žena samohrana majka. Sadržajno je tečaj vrlo sveobuhvatan, ali je savladiv svima koji imaju stvaran interes za profesiju dulle.

 

Kakva je bila vaša vlastita porođajna priča? Jeste li sami imali doulu na porodu ili ste o njoj razmišljali?

Kao što sam gore spomenula, do profesije doule dovele su me vlastite porođajne priče. Prvi porod bio je vrlo stresno iskustvo, praćeno raspravama liječnika i zbrkom. Sam porod na kraju je završen carskim rezom, nakon čega je uslijedilo devetosatno odvajanje od mog sina i poteškoće s oporavkom. Sljedeći porod u 21. tjednu trudnoće bio je potpuna noćna mora, kada ni bolničko osoblje nije znalo kako postupiti sa ženom kojoj dijete umire. Sljedeća trudnoća zatim je predstavljala izazov i želju za normalnim porodom, koja se zahvaljujući upornoj pripremi i odlučnosti mog trećeg sina ostvarila. Moj treći porod do danas mi je izvor snage i odlučnosti te je bio i poticaj zbog kojeg sam postala doula.

Sama sam se o profesiji doule saznala tek u sklopu priprema za treći porod. U to sam vrijeme vrlo malo znala o poslu doule i sama nisam imala doulu na porodu. Danas bih je sigurno pozvala.

 

Na vašim stranicama navodite da su porodi s doulom obično kraći i imaju bolje ishode - čemu je to tako?

To je zato što je žena smirenija i više ima povjerenja. U sklopu pripreme za porod prolazimo moguće situacije i scenarije razvoja. Ne pripremamo se za borbu, nego za suradnju sa zdravstvenim djelatnicima. Dobra priprema tijela i uma temelj je za lakši porod. Treba znati da se porod ne može osmisliti i isplanirati, nego je prije svega potrebno poštovati djelovanje bebe, koja je pokretač cijelog događaja.

 

Je li moguće da je učinak suprotan u slučaju da doula (iz bilo kojeg razloga) ne može stići na porod? Može li se mama osjećati pod većim stresom u trenutku kada je računala na prisutnost doule?

Takve situacije, kada doula ne može doći, naravno se mogu dogoditi. Doula, primjerice, može oboljeti ili istodobno pratiti porod više žena. Priprema žene i doule uvijek će uključivati i takvu situaciju. Unaprijed se uvijek dogovori kako žena doživljava situaciju i želi li eventualno zamjenu druge doule.

Ako je sve unaprijed razjašnjeno, žena tada nema problem s time da doula ne dođe. Moj je cilj da roditelji budu toliko dobro pripremljeni da situaciju mogu dobro savladati i sami, jer nitko zapravo ne zna što će se dogoditi i hoće li, primjerice, opet doći Covid.

 

Koliko je za Vas zahtjevna pratnja na porodu?

Osobno mi je najzahtjevniji dio pratnje razdoblje tzv. dežurstva. To znači da sam za te roditelje od 38. tjedna trudnoće stalno dostupna na telefonu i stalno spremna krenuti na porod. Ne mogu otići nikamo daleko, moja obitelj i moj muž zapravo dežuraju sa mnom. Svi stalno računaju na to da mogu u bilo kojem trenutku i na neodređeno dugo jednostavno nestati. Sama pratnja na porodu dio je posla koji me iznimno ispunjava i veseli. Iako su i noćna bdjenja i noćni povratci automobilom također zahtjevni.

 

Je li Vam se ikada dogodilo da ste ušli u sukob s osobljem rodilišta zato što se nije poštovala želja žene na porodu?

Dogodi se da o stvarima raspravljamo i pokušavamo pronaći kompromis. Konflikti na porodu ništa ne rješavaju, a naprotiv povećavaju razinu stresa za sve, što je nešto čemu se idealno želite potpuno izbjegavati.

Osobno zastupam stav da se treba dobro pripremiti i ući u rodilište s realnim očekivanjima. To danas ponekad zna biti problem, jer mnogi ljudi na internetu žene doslovno navode na nerealne zahtjeve. Naš je posao informirati ženu o tome koji su optimalni pristupi s obzirom na najnovija istraživanja, ali i reći joj gdje žena takvu skrb može dobiti. Razlike u pristupima pojedinih rodilišta doista su goleme. Zato se isplati potražiti doulu već i zbog savjetovanja o praksi u određenoj ustanovi. Mnogo se toga osim toga može dogovoriti i unaprijed. Većina zdravstvenih djelatnika je otvorena dogovoru kad saznaju razloge zbog kojih je nešto potrebno rješavati i malo nestandardno.

 

U kakvom je stanju trenutačno hrvatsko rodilišno, odnosno porodničko, zdravstvo i što biste vi smatrali korakom naprijed?

Primjećujem stalne promjene i nastojanje da se međusobno razumijemo. Negdje to ide brže, negdje sporije. Budućnost vidim u tzv. obiteljskim sobama, gdje žena može provesti početak poroda u privatnosti sa svojim partnerom/partnericom i možda i dulom, a gdje potom roditelji mogu zajedno biti i sljedećih dana nakon poroda. Neka rodilišta te usluge već nude.

Također vjerujem da svemu pomažu dobra komunikacija i međusobno poštovanje.

 

Na svojoj web-stranici nudite prenatalne tečajeve - je li po vama potrebno unaprijed se pripremati za porod?

Svakako to preporučujem. Porod se doduše ne može naučiti, ali ga se može opisati, moguće je pokazati i razjasniti mnogo toga. Dobro je imati realnu predodžbu o tome što me čeka i, primjerice, što ću poslije raditi s bebom. To se često zaboravlja :)

 

Kako vaši prenatalni tečajevi teku i što se ovdje žene mogu saznati? Je li tečaj u nečemu drukčiji od ostalih tečajeva?

Tečaj je prvenstveno usmjeren na praktična iskustva i vještine. Budući da i sama aktivno pratim porode, imam uvid u to kakvi su običaji u određenom rodilištu. Razrađujemo i kako dobro podnijeti trudnoću, kako pripremiti tijelo i um, što raditi na porodu kako bi si žena što više olakšala, pripremamo i pratnju kako bi bila dio procesa rađanja i aktivna pomoćnica. Naravno, bavimo se i pripremom za dojenje i skrbi o bebI.

Tečajevi su grupni ili se susrećemo individualno. U okviru covida pripremila sam i online verziju tečaja.

 

Svoju ste web stranicu nazvali Ugodan porod - je li uopće moguće da cijeli proces poroda i potom babinja prođu „u miru“? :)))

Vjerujem da je to moguće. Iskusila sam to kod sebe i na porođajima svojih klijentica. Ugodan ne znači i lak. To bih htjela posebno istaknuti. Bit je u tome kako doživljavamo cijeli proces, i to i naknadno. Imamo li nakon poroda osjećaj ugode, osnaženosti ili možda čak traume. Moj je cilj da roditelji porod doživljavaju što više kao ugodno iskustvo.

Kad je riječ o babinju, tu je to malo složenije. Babinje žene je sveto razdoblje, ali je kod nas vrlo podcijenjeno i priprema za njega općenito je minimalna. Odjeli babinja u rodilištima situaciju često još i pogoršavaju i žene uglavnom otpuštaju kući u ne baš dobrom stanju, i psihički i fizički. Ovdje potpuno nedostaje naknadna postporođajna skrb u mjestu gdje roditelji žive, koju bi plaćalo osiguranje. Mi doule i ovdje možemo pridonijeti većoj dobrobiti, dobrim pripremama ili i osobnom prisutnošću u obitelji.

 

Kakvo je vaše mišljenje o odjelima babinja u Češkoj? Postoji li nešto s čim ste se susreli i s čim se uopće ne slažete, a s druge strane nešto što vas je ugodno iznenadilo?

Djelomično sam već odgovorila gore. Ima nekoliko odjela koji rade solidno. Općenito je, međutim, standard odjela nizak. Susrećem se s tim da se ženama prenose proturječne i zastarjele informacije, osobito u vezi s dojenjem. Nije rijetkost da žena od sestara čuje da ne smije podojiti dijete prije nego što prođu dvije do tri sata. To je besmislena glupost koja odavno više ne vrijedi i koju su istraživanja odavno opovrgnula. Nažalost, daljnje obrazovanje dječjih sestara u području dojenja na katastrofalnoj je razini, a često ga potpuno i nema.

S druge strane, treba spomenuti i mnogo sestara koje se majkama posvećuju s ljubaznošću, brigom i razumijevanjem, a to su kvalitete koje su u tom razdoblju doslovno neprocjenjive. Njima bih stvarno htjela jako zahvaliti.

 

Što biste savjetovali ženama čiji porod nije prošao onako kako su zamišljale i koje od poroda nose određenu traumu?

Vjerujem da je dobro s time aktivno raditi. Idealno u okviru terapije psihoterapeuta, ali moguće je početi i s doulom koja je educirana tako da prepozna treba li stručna pomoć. To se odnosi na naše doule iz Češke udruge doula.

 

Kao doula, nudite li i savjetovanje o dojenju - postoji li opći savjet kako nakon poroda što bolje i što brže početi dojiti? 

Idealno je biti s bebom što je više moguće u kontaktu koža na kožu, održavati kontakt koža na kožu i tijekom dojenja te stavljati bebu na prsa kad god pokazuje da želi dojiti, i to onoliko dugo koliko joj je potrebno.

 

Što biste savjetovali ženi koja se odluči za kućni porod?

Da na vrijeme potraži primalju (PA) i po mogućnosti doulu. Kućni porod je prema istraživanjima jednako siguran kao porod u rodilištu, ali uz poštivanje određenih uvjeta. Žena mora biti pod skrbi primalje tijekom cijele trudnoće, potrebno je da bude potpuno zdrava i da ima realna očekivanja. Dobro pripremljena žena za kućni porod bit će pomirena s time da se može dogoditi da u bilo kojem trenutku bude potreban premještaj u rodilište.

 

Kakvo je vaše mišljenje o ranijem odlasku mame iz rodilišta - dakle odlasku na vlastitu odgovornost?

To je nešto što svakako podržavam, ali opet pod razumnim uvjetima. Prikladno je da žena koja želi otići ranije nego 72 sata nakon poroda ima dogovorenu daljnju skrb patronažne sestre i da uvijek razumno procijeni svoje stanje i stanje bebe. Ako je sve u redu i žena ima osiguranu podršku kod kuće, tada odlasku ništa ne stoji na putu i ja ga zasigurno doživljavam pozitivno.

 

Što biste savjetovali mamama koje se u rodilištu ne osjećaju dobro i umjesto radosti zbog novog člana doživljavaju prije stres zbog cijele situacije?

To se ponekad događa i lijepo je kada okolina tu situaciju prepoznaje i razumije. Tada je opet prikladna stručna pomoć. Dogovoriti posjet doule ili patronažne sestre, koja će razgovarati sa ženom i obitelji. Po potrebi može ženu podržati u daljnjoj skrbi i drugi stručnjak. Te se situacije često podcjenjuju i zanemaruju, ali mnogo je žena koje nakon poroda osjećaju zbunjenost, tugu i stres. Opet bih spomenula dobru pripremu još prije poroda, koja uključuje i informacije o babinju i njegovim zamkama, uključujući kontakte kamo se obratiti ako se žena ne bi osjećala dobro.

 

Posljednje pitanje: što bi mama trebala učiniti po povratku iz rodilišta kući kako bi što bolje podnijela tu golemu životnu promjenu, postporođajni oporavak i skok u drugu životnu fazu?

U prvim tjednima žena bi trebala imati unaprijed osiguranu podršku i pomoć. Sama bi se tada trebala brinuti samo o bebi i sebi, u ograničenoj mjeri posvetiti se bebinoj braći i sestrama, zatim dobro jesti i piti, ali prije svega spavati kad god je to moguće. Sve ostalo ili će pričekati, ili bi to trebao raditi netko drugi.

U sljedećim tjednima dobro je ne bojati se misliti na sebe i postupno si odvojiti vrijeme za sebe, svoje hobije ili brigu o sebi. Nije zdravo željeti se žrtvovati za obitelj nauštrb vlastitog unutarnjeg mira i dobrobiti. Zdrava obitelj u svojem središtu obično ima zdravu i zadovoljnu mamu. To je po mom mišljenju dugoročni ključ skladne obitelji :)